DRAGAN ČOVIĆ-JELAVIĆEV IZABRANIK

DRAGAN ČOVIĆ-JELAVIĆEV IZABRANIK

Prvi dio

U današnjoj temi dana bavit ćemo se jednom od najvećih prevara u poslijeratnoj BiH, ne radi se o jednom krivičnom djelu već o skupu djela u jednom čovjeku, umjetnikom za političke prevare – doktoromDraganom Čovićem.

 

Napad na Obavještajno-sigurnosnu agenciju

Dragan Čović je bio sigurno najsretnija osoba do kraja 2015. godine, a do kada su na čelu Obavještajno-sigurnosne agencije bili Almir Džuvo i Ivan Ćosić, koji su mu na dnevnoj bazi dostavljali informacije o političkim protivnicima, njihove telefonske razgovore i kretanja. Kada je nedavno Dragan Čović izašao na press konferenciju poslije sastanka u Mostaru sa Miloradom Dodikom, govorio je najviše o političkom uticaju na Obavještajno-sigurnosnu agenciju, ali naravno daleko je od istine da je OSA pod političkim uticajem, pa je sam Čović u dogovoru sa Dodikom otvorio medijsku paljbu po rukovodstvu OSA-e, generalnom direktoru Osmanu Mehmedagiću i njegovom zamjeniku Trifku Buhi koristeći se svojim špijunom, glavnim inspektorom Damirom Bevandom iznoseći lažne optužbe.

Politički uticaj na Obavještajno-sigurnosnu agenciju bio je najjači u toku dva mandata Almira Džuve iIvana Ćosića koji su i opominjani više puta od međunardonih zvaničnika da moraju poduzeti mjere zaštite od političkog uticaja Čovića, Dodika i tada najbližeg suradnika čovjeka sa američke crne liste Fahrudina Radončića.

Kada se novo rukovodstvo OSA-e na čelu sa Osmanom Mehmedagićem i njegovim zamjenikom Trifkom Buhom uhvatilo u koštac sa problemima koji su godinama mučili najvažniju sigurnosnu agenciju u BiH i prekinuli dugogodišnju praksu Džuve i Ćosića, dr. Dragan Čović odjednom je postao stručnjak za sigurnost ali tek nakon što je uvidio da Mehmedagić neće popustiti u vezi sa Čovićevim pristicima da se na mjestorukovodioca OSA-e u Mostaru postavio niko drugi do brat Čovićevog zeta i njegov savjetnik Dario Krezić.

Dragan Čović je radi  izuzetnog zalaganja preko Tomislava Karamarka obezbjedio tada prvom bh. obavještajcu Almiru Džuvi državljanstvo druge države, u ovom slučaju Republike Hrvatske. To je možda bila jedna od najvećih obavještajnih afera u proteklih 25 godina na prostorima bivše Jugoslavije.

 

Čovićev savjetnik organizira otmicu i zastrašivanje

Dario Krezić, savjetnik Dragana Čovića oteo je i pretukao Maria Markotu, kako bi ga zastrašio i prisilio na šutnju o davanju mita za zaposlenje u policijskim agencijama u BiH. Nakon toga otišao je na posao u Predsjedništvo BiH. Naravno, radi se o zaposlenjima unutar policijskih agencija na čijem čelu su Čovićevi ljudi, poput direktora Granične policije Zorana Galića.

Četiri mjeseca kasnije, Kantonalnom tužilaštvu Mostar, Federalna uprava policije podnijela je izvještajprotiv Daria Krezića, savjetnika hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo – otmicaMostarsko Tužilaštvo, potom, optužuje Olivera Marijanovića za krivično djelo otmica, nakon čega ga Općinski sud u Mostaru, početkom aprila ove godine, osuđuje na 8 mjeseci  zatvora. Čovićev savjetnik Dario Krezić nikad nije optužen, a njegovo ime i danas se nalazi na spisku savjetnika hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Ali da to nije sve pokazuje i Čovićevo insistiranje na postavljanju Krezića na mjesto šefa mostarskog ureda OSA-e. 

Iako je “zaboravio” vrijeme i karakter krivičnog djela u kojem je učestvovao njegov savjetnik, Čović se prisjetio kako iza toga stoji Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) BiH koja, dodao je, ne radi svoj posao. Svoj posao bi OSA mnogo bolje radila da je, pretpostavljamo, realizirana ideja da upravo pomenuti Krezić bude imenovan za šefa mostarskog ureda te agencije, što se ipak nije dogodilo.

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić je nedavno na jednoj od konferencija za medije kazao da predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović insistira na postavljanju određene osobe za šefa Terenskog ureda Obavještajno-sigurnosne (OSA) BiH u Mostaru. Insistiranje na njegovom imenovanju je zapravo dio strategije kojom prvi čovjek HDZ-a nastoji pod svoju kontrolu staviti OSA-u, a u tome ključnu ulogu ima aktuelni glavni inspektor OSA-e Damir Bevanda.ž

 

Sudski predmeti protiv Čovića i nestanak dokaza

Nestanak originalnih dokumenata iz arhiva državnih institucija je u još najmanje dva procesa doprinio da sudovi visokopozicionirane političare oslobode optužbi za zloupotrebu položaja. Jedan od njih je i dr. Dragan Čović.

Originalni dokumenti iz tužilačkog spisa iz predmeta Čović-Lijanovići nestali su, na što ukazuje i prepiska između Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine (BiH) i Tužilaštva Kantona Sarajevo (KS), a do koje su došli novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva.

Tužilaštvo KS-a je u junu 2010. godine utvrdilo da nedostaje 40 originalnih dokumenata, između ostalog i onih koji se tiču bivše Carinske uprave Federacije BiH (FBiH), Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kao i zapisnika o saslušanju optuženih i svjedoka. Dio dokumenata se nalazio samo u kopijama koje sudovi u BiH ne priznaju kao dokaz. Osam mjeseci kasnije, prvi ljudi ovih pravosudnih institucija odbijali su dati preciznu informaciju o konačnom broju i vrsti izgubljenih dokumenata.

Nives Kanevčev, tadašnja glavna tužiteljica KS-a, kaže da je dobila “vruć krompir” i da nedostaju “ključni dokazi”. Njen kolega, u to vrijeme glavni državni tužilac, Milorad Barašin, tada je rekao da nije riječ o važnim dokumentima, već o, navodno, neka tri dokumenta iz carine koje je lako ponovo naći, “ako neko želi da ih pronađe.”

Većina originalnih dokumenata, za koje je Tužilaštvo KS-a u junu 2010. godine utvrdilo da nedostaju, korišteni su pred Sudom BiH koji je u novembru 2006. godine nepravomoćno osudio Dragana Čovića na pet godina zatvora, jer je kao ministar finansija FBiH zloupotrijebio svoj položaj i omogućio firmama porodice Lijanović iz Širokog Brijega da izbjegnu plaćanje više od 1,8 miliona KM carinske takse.

Međutim, nakon provedenog žalbenog postupka, Sud BiH se u junu 2008. godine proglasio nenadležnim, a predmet je ustupljen Tužilaštvu KS-a. Suđenje ni do danas nije nastavljeno, niti je podignuta nova optužnica.

Dopisi pokazuju da su dokazi najmanje devet puta transportovani između tri pravosudne institucije, u periodu od marta 2009. do februara 2011. godine. Kutije, registratori i fascikle su uglavnom prebacivane bez pratećih lista dokaza koji se u njima nalaze, pa je zbog toga, kažu zvaničnici iz tužilaštava, teško utvrditi ko je odgovoran za nestanak dokumenata.

Tužilaštvo BiH je predmet Čović-Lijanovići proslijedilo Tužilaštvu KS-a 24. marta 2009. godine, devet mjeseci nakon što se Sud BiH proglasio nenadležnim. Uz predmet su dostavljene neovjerene kopije dokumenata korištenih na suđenju, dok su originali tada još uvijek bili u Sudu BiH.

Tužilaštvo KS-a je najprije zatražilo kompletiranje liste dokaza, ali je dvije sedmice kasnije, ipak, odlučilo da primljenu dokumentaciju vrati, navodeći da se ne smatra nadležnim niti ovlaštenim za ovaj predmet. Međutim, državno tužilaštvo im je 9. jula 2009. godine ponovo vratilo isti spis sa kopijama dokumenata.

Originalni dokazi sa suđenja su tek 14. decembra 2009. godine preneseni iz Suda BiH u Tužilaštvo BiH. Potom je prošlo više od mjesec dana prije nego je Barašin Tužilaštvu KS-a proslijedio 31 kutiju sa dokazima koje su, prema riječima Kanevčeve, stigle u Tužilaštvo KS bez precizne specifikacije.

Nestanak originalnih dokumenta je ranije u ovom slučaju oslobodio Čovića dijela optužbe, kada je original jednog od dva važna dokaza optužbe nestao iz arhiva institucije kojom je on svojevremeno rukovodio.

Suđenje za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, uzimanje i davanje mita te utaju 38,7 miliona KM uvozne takse je počelo 10. marta 2005. godine kada je Sud BiH potvrdio optužnice protiv sedam osoba. Osim Čovića, za različita krivična djela bili su optuženi Jozo, Jerko, Mladen i Slavo Ivanković-Lijanović, vlasnici Mesne industrije Lijanović iz Širokog Brijega, Mato Tadić, tadašnji predsjednik Ustavnog suda BiH i advokat Zdravko Lučić.

Tokom suđenja je utvrđeno da su u junu 2001. godine dvije firme porodice Ivanković-Lijanović od Carinske uprave FBiH zatražile oslobađanje od plaćanja prelevmana – posebne takse na uvoz mesa. Zahtjev je 23. juna proslijeđen Čoviću, tadašnjem ministru finansija FBiH, u čijoj nadležnosti je bila carina. Istog dana, iz ministarstva su vraćena dva dokumenta sa faksimilom (pečatom) Čovićevog potpisa, u kojima je izneseno mišljenje da Lijanovići ne trebaju plaćati prelevmane.

Tokom suđenja je utvrđeno da je Čović slijedeće dvije godine ignorisao upozorenja o nezakonitosti takvog aranžmana koja su mu uputili Mirsad Kurtović, tadašnji ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Fuad Kasumović, tadašnji zamjenik direktora Carinske uprave FBiH. Prema optužnici, na ovaj način su firme Lijanovića izbjegle plaćanje 38,7 miliona KM uvozne takse.

Čović je 2002. godine izabran za člana Predsjedništva BiH, a Carinska uprava FBiH je naknadno pokušala naplatiti taksu. Lijanovići pokreću upravni spor u kojem je Vrhovni sud FBiH presudio da moraju platiti carinski dug. Međutim, Ustavni sud BiH je ukinuo niz presuda, usvajajući apelacije Lijanovića za manje od dva mjeseca, iako postupci pred ovim sudom obično traju između godine i godine i po.

Zajedno sa Čovićem i braćom Ivanković-Lijanović i predsjednik Ustavnog suda, Mato Tadić je optužen za zloupotrebu položaja, primanje mita i učešće u organizovanoj kriminalnoj grupi,. Međutim, optužbe nisu dokazane, pa su Tadić i Lijanovići oslobođeni, a uz njih i advokat Lučić, za kojeg je tužilaštvo tvrdilo da je posredovao u davanju mita.

Čović je osuđen na temelju jednog od dva dokumenta, na osnovu kojeg su Lijanovići izbjegli platiti 1,8 miliona KM. Drugi dokument, gotovo iste sadržane, na osnovu kojeg je izbjegnuto plaćanje dodatnih 36,9 miliona KM takse, Sud BiH nije ni razmatrao, jer u Ministarstvu finansija FBiH nije nađen njegov original, već samo fotokopija.

 

Mostarski zatvor(i)

Dragan Čović je zaustavio gradnju novog državnog zatvora u Mostaru jer je kako ističu njegovi poznanici više zainteresovan da odsjedne u trenutnom Kaznenopopravnom zavodu (KPZ) Mostar koji vodi njegov kućni prijatelj po kriminalnim radnjama Romeo Zelenika.

Dok u Hrvatskoj jača nacionalizam i fašizam uz povike “Za Dom Spremni“, u KPZ Mostar ništa novo – zatvorenici su “Za Dragana Spremni“.

 

 

Sutra čitajte drugi dio – Dragan Čović i njegova piramida moći…

izvor:novi-vjetar.com

capljina.info

Komentiraj ovo

Vaša email adresa neće biti objavljena.

BirthdayWishess Harvey Specter Super Mario Games Online